Ab imo pectore.
Sjedim, pišem i trošim vrijeme. Kao uvijek. Olakšavam dušu na ovoj blogerskoj platformi i shvaćam kako ima ljudi koji zaista rade isto kao i ja. Osjećam se manje čudnom. Čudno je to što se ljudi koji uopće nisu čudni osjećaju čudnima dok rade nešto što uopće nije čudno, pišu. (Uzmimo trenutak da bismo uočili širinu…